Fo’Rest Međugorje

Nakon utemeljenja župe 1892., prva župna crkva, za ono vrijeme velika i lijepa, bila je dovršena 1897. godine. Zbog trusnog tla na kojem je bila sagrađena, njezini su zidovi ubrzo počeli pucati a cijelo zdanje tonuti, pa se odmah nakon I. Svjetskog rata počelo misliti na gradnju nove crkve, na kojoj su radovi trajali od 1934. do 19. siječnja 1969, kada je bila i blagoslovljena.

Crkva sv. Jakova danas je žarište i središte sakramentalnog i molitvenog života ne samo župljana već i hodočasnika.

Mjesto prvih Gospinih ukazanja. Po svjedočenju šestero vidjelaca na mjestu gdje je stajala BDM Kraljica Mira za 20. obljetnicu (2001. god.) postavljen je Gospin kip, isti onakav kakav je 1987 postavljen ispred župne crkve. Kip od bijelog mramora, djelo talijanskog klesara Dine Felicia iz Massa Carrare. Kip na Podbrdu je dar korejskih hodočasnika.

Duboko potaknuti nakon ozdravljenja jednog djeteta,željeli su učiniti nešto da zahvale Bogu i Kraljici mira za Milost. U ovu nakanu ugradili su i svoju molitvu „za mir na korejskom poluotoku“ kako su napisali na pločici koju su donijeli iz Koreje.

Na putu prema mjestu ukazanja, na 2. Postaji radosnog otajstva postavljen je veliki drveni križ kojim je označeno mjesto gdje je Gospa trećeg dana ukazanja preko Marije Pavlović po prvi put pozvala na mir.

Radosna i žalosna otajstva Od kuća do samog mjesta ukazanja vodi strma staza uz koju su 1989. godine postavljeni brončani reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice a slavna otajstva krunice postavljeni su u lipnju 2002, na stazi koja s mjesta ukazanja silazi prema Plavom križu. 

Mnogi hodočasnici imaju krivu informaciju, da je Plavi Križ mjesto prvog Gospinog Ukazanja, ili da su tu vidioci imali Ukazanja kada je milicija zabranila dolazak na mjesto Ukazanja, međutim, to nije istina.

“Dana Gospodnjega 4. srpnja 1982. godine (Bila je Nedjelja), grupa mladića i djevojaka koji su se nalazili ispred Vickine stare kuće odlučiše se zajedno sa Ivanom vidiocem, unatoč policijskoj zabrani, popeti se na Podbrdo na takozvano “Glavno mjesto” i tu su počeli moliti i slaviti Gospoda!

Nije nevažno napomenuti da je taj dan bio “Dan Borca” veliki komunistički praznik!

I tako moleći i slaveći Gospoda, Gospa se neočekivano ukaza Ivanu i kaže mu da želi da se formira molitvena skupina i da se sastaje dva puta tjedno, te da će ona pratiti molitvenu skupinu sa svojim ukazanjima!

Rekla je također da mi odredimo dane i vrijeme, pošto su neki članovi bili u radnom odnosu i nisu mogli nazočiti u svako vrijeme na ukazanju!

Bili su određeni dani, to su bili utorak i petak i susreti u večernjim satima poslije večernje svete mise kada su svi mogli nazočiti!

I tako je molitvena skupina, po traženju Gospe, išla ta dva dana uvečer na Podbrdo i okupljala se na pjesmu i molitvu u naznačeno večernje vrijeme oko 22h!

Križevac je brdo iznad Međugorja (520 m) na kojem su župljani još 16. ožujka 1934.godine podigli 8,56 m visok armiranobetonski križ na kojem stoji: «Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove.

Ako je suditi po pećinama koje postoje na području Brotnja, pa i župe Međugorje, nije isključeno da je na tom području čovjek živio još u starije kameno doba. Iz mlađeg kamenog doba postoje materijalni dokazi o postojanju predilirske kulture i civilizacije na tom području.

Prema svjedočanstvu vidjelaca, u poruci od 30.08.1984 Gospa je rekla: «I križ je bio u Božjem planu kad ste ga sagradili. S početkom Gospinih ukazanja, na Križevcu se počeo moliti Križni put. Postaje su u početku bile označene drvenim križevima, a 1988. godine su bili postavljeni brončani reljefi (djelo prof. Carmela Puzzola). Na svakome od njih (osim u Getsemanskom vrtu) nalazi se Gospa. Križevac za hodočasnike znači poziv da susretnu Isusa u njegovoj Muci i otkriju njegovu ljubav.

24.11.2001, na prvu obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića, na mjestu na kojem je dušu predao u Gospodinove ruke podignut je spomen: fra Slavkov reljef u bronci ugrađen u kamen. Između dvije postaje Križnog puta, ostat će kao znamen i spomen na čovjeka koji je govorio ono što je mislio i činio ono što je govorio, slijedeći Evanđelje i poruke Kraljice Mira.